Iskustvo – Podsećanja 22.09.2020.

Veliki pozdrav svima,

Ovaj period je vjerovatno većini turbulentan, no putešestvije sa Svetim znanjima daju smisao svemu.
Idem malo unazad, podsjećanja.

Sjećam se, bio je Mart 15. ove godine, kada sam pri dolasku na posao naišla na zatvorena vrata. Bila su to samo jedna u nizu mnogih zatvorenih vrata diljem planete koja su označavala početak odmotavanje klupka punog iluzija.
Zatvorili su vrata za rad, državna vrata, zatim vrata gradova, na kraju i vrata naših domova.
U to vrijeme nalazila sam se u Francuskoj, i ne sluteći na kakve promjene ću nailaziti.
U meni već duže vrijeme tinjala je želja da posjetim jedno malo mjesto u podnožju planine Rtanj,gdje je glas prirode ono što se sluša i udiše. Osjetila sam veliko ushićenje i radost misleći da idem na odmor od par dana dok se ponovo ne krene sa radom. Molila sam za otklanjanje blokada i pomoć na putu.

Jedini prijevoz kojeg sam istog dana našla bio je upravo za Beograd.
Pri ulasku u autobus osjetila se teža energija i nelagoda koja je kulminirala kad smo saznali za uvođenje restriktivnih mjera i vanrednog stanja. Bilo je tu dosta starijih ljudi koji su na svojim plećima svašta izgurali, od raznih ugnjetavanja do ratova i bombardovanja,da bi eto sad na granici čekali 5 sati, bili zavedeni i preko neke hartije označeni kao opasnost za druge.
U tim sam trenucima osvijestila značaj važnosti duhovnog razvoja i svega onoga što dobijamo i primjenjujemo da bi lakše prepoznali istinu i sjetili se naše povezanosti sa kosmosom čija smo bitna karika.
U toku 20 satnog putovanja zbog svih izmjena bilo mi je teško naći smještaj na 2-3 noći dok ne krenem dalje. Ljudi koji bi me inače raširenih ruku dočekali bili su uplašeni.
Razumjela sam. No kod prisutnog povjerenja, jasno je da smo vođeni i čuvani.

Vrata svog doma otvorila mi je naša draga Dijana A. žena kojom struje Sveta znanja, koja korača zemljom ostavljajući za sobom vječne tragove koji odzvanjaju u čitavom kosmosu.
U tom periodu osjećala sam se kao bjegunac, prolazila je i sumnja kroz mene pogotovo nakon razgovora sa bližnjima o mojoj ‘neodgovornosti’, hvala Bogu kod roditelja je bilo razumjevanja i podrške.
Uhvatila sam zadnji autobus prema odredištu, pošto se ukinuo međugradski promet.
Putujem, čistim i molim i tako ispočetka.
Pri dolasku sve se odvijalo prirodno, ja sam bila u miru uz ogromnu pomoć Duhovnih energija. Narednih 15-ak dana provela sam trčeći po snijegu i hvatajući signal za radionicu.
Razvezivala sam se od mnogih navika.

Bio je to period Čika Bude i hrane, spremala sam đuveć po prvi put tada, bio je odličan. Pročistio nas je, neko je trčao na sveto mjesto, neko je pao, osjetila sam otpuštanje karmičkih zaduženja i nakon toga nastupio je mir. Najveće promjene, vidljive, desile su se u razumjevanju ishrane, ali ne samo intelektualno već sad zaista rado jedem hranu koja mi pruža energiju. Vjerujem da je to popratni dio duhovnog rada i namjesti se kad je vrijeme

Ali zato kad sam nakon dužeg vremena ušla u trgovinu zalijepila sam se za frižider sa kolačima.
Nakon toga u meditaciji dobijam da odem za Novi Sad gdje sam provela mjesec i po dana i stekla veoma vrijedna životna iskustva.
Eto, vjerujem da i vama Sveta znanja daju pomoć, smisao i blagoslov, postaju dio vas.

Hvala Robertu na posvećenosti, vremenu koje nam daruje, kazivanjima koja nam prenosi i blagoslovima na koja nas podsjeća.
Hvala svim Duhovnim Energijama, Svetim svijestima i centrima kosmosa na pomoći u realizaciji puta ka bezuslovnoj ljubavi, miru, toleranciji, humanosti, dobroti i usklađenim mislima sa voljom Stvaraoca.

Hvala vam.

Vela Berat 22.09.2020.