Iskustvo – Jak Osećaj u Meni 19.07.2020.

Hvala ti Boze na svemu sto imam, na svemu sto sam imala i na svemu sto cu imati Hvala ti Boze, volim te Boze

Cudo, cudo, cudo, poklon, poklon, poklon

Dragi moji divni ljudi, divne duse zelim da podelim sa Vama ono sto se pre par sati desavalo Od spoznaja, usmerenja, cuda, poklona, jos uvek ne mogu da dodjem sebi, hvala, hvala, hvala

Hvala Ti Stvaraoce, hvala Vam DE, hvala celom Kosmosu i svim energijama jer su spasile i sacuvale mene i moje dete Hvala, hvala, hvala Suze same idu, zahvalnosti kraja nema

Malo cu oduziti ali da bih objasnila sve, znam da mi necete zameriti

Moje dete je zelelo da idemo kod mojih roditelja koji su 35 km dalje od nas. U meni je neki osecaj bio da ne idemo ali kako je imao veliku zelju, pristala sam. Spremili smo se i krenuli put Beograda.

Kako sam pakovala stvari, preko moje torbe sam stavila njegovu duksericu i torbu uredno smestila u kola, na pod kod suvozacevog sedista. Pustila sam radionicu iz oktobra, muzika za dusu i telo i krenuli smo. Sve vreme sam aktivirala i molila se. Dok smo se vozili kroz nase mesto da dodjemo do magistrale i puta ka Beogradu, vise puta sam pogledala u torbu koja je bila sa moje desne strane i sklanjala pogled sa nje. U jednom trenutku, malo pre samog ukljucenja na magistralu pogledala sam ponovo u torbu i samo je misao prosla munjevitom brzinom – Filipova dukserica, sledeca misao ali u milisekundama – vrati se nazad. Cela sam zatreperela, neki nemir se pojavio u meni u trenu i krenulo je osvescivanje. Kazem detetu da cu se okrenuti i vratiti nazad i da mi je verovatno ispala u holu zgrade sa torbe. Moje dete kaze, mama ali vidis da smo daleko stigli vec (nekih 10 min voznje od kuce). Rekla sam mu, vracamo se nazad, ima razlog zasto moramo da se vratimo.

U tom trenutku kako smo krenuli nazad krecu misli i razgovor sa sobom, spoznaje, osvescivanje… Hvala, hvala, hvala

Pocinjem da razgovaram sa sobom, da se obracam DE, mom ST, pitam se i dobijam odgovore kroz misli.

Prva misao i tako stravicno jak osecaj – izbegli ste udes, da si nastavila dalje imala bi udes!

Razmisljam o Biljaninom jucerasnjem iskustvu i integrisanju Svesti i ST, mislim o tome kako sam toliko puta pogledala u torbu i nisam imala misao o dukserici vec u momentu koji je na par minuta izlaska na magistralni put, o tome da sam dobila poruku da se vratim nazad i koju sam osvestila i prepoznala u tom momentu….misli su se samo preplitale, osecaji… Dolazim do zgrade i samo misao uzmi kljuceve od stana jer je tamo dukserica. Svesna i te misli, uzimam kljuceve ubedjena da je duks na stepenistu zgrade. Prolazim stepenicama, duksa nema. Ulazim u stan i tamo zaticem to za sta sam se vratila (i ako mi nije bila neophodna jer sam u torbi imala drugi detetov duks).

Krecemo ponovo nazad put Beograda. U meni i dalje osecaji i misli kako se desio udes na magistrali i kako smo vraceni nazad od strane DE.

Ukljucujem se na magistralu i posle par metara stajemo. Kolona vozila ispred nas. Uzimam telefon i zovem moju Slavicu koja je malo pre nas takodje otisla za Beograd da je pitam da li se nesto desilo na putu a da je videla. Odgovor je bio da su pre 15 minuta prosli bez problema i da se nista nije desilo na putu. U meni jos veca potvrda onoga sto sam osecala i sto se desavalo.

Vreme koje je proteklo od kada sam se vratila nazad do stana i ponovo dosla do magistrale je nekih 20 min.

Nakon par metara dolazim za iskljucenje sa magistrale kuda mogu zaobilaznim putem doci do Beograda i ugledam stravican udes na samo par metara od nas! U tom momentu moje dete izgovara: Mama duhovne energije su nas sacuvale od udesa, hvala im! Hvala, hvala, hvala

Ja nema, u soku i neverici. Hvala ti Boze!

Da se nisam vratila nazad, da me DE nisu vratile, da nisam osvestila misao, ja bih bila u tom udesu! Vreme koje je proteklo dok sam se vratila nazad je vreme u kojem se desio udes na putu.

Ljudi moji, te osecaje koji su me obuzimali i sta je sve kolalo u meni, recima Vam ne mogu docarati. U meni je sve vreme bio i dalje je tako jak osecaj i sigurna sam da smo izbegli saobracajnu nesrecu, da je moj zivot i zivot mog deteta spasen, da smo izbegli stravicnu tragediju Hvala ti Boze, hvala ti, hvala ti!

Zahvaljujem se Stvaraocu, DE, celom Kosmosu sve vreme puta i moje dete zajedno sa mnom.

Hvala Ti Stvaraoce

Hvala Vam DE iz dubine moje duse

Hvala svim energijama Kosmosa

Hvala Ti Robetre

Hvala Ti LDR

Hvala svima Vama, divnim dusima koji ste moja druga porodica

Hvala ti Boze sto si me pozvao i poveo svojim putem, jedinim ispravnim, jedinim istinitim… Hvala ti Boze, Volim Te Boze

Zelim da moje i misli svih ljudi na planeti budu u skladu sa Voljom Stvaraoca, ovde, sada i zauvek! Amin

Marina Resanović 19.07.2020.

1 komentar

  1. Ines Magaljas

    Hvala za iskustvo Marina. 🦋🙂

Ostavite odgovor