Iskustvo iz ”fotelje” – Meksiko, Grčka 15.08.2022.

1.) Možemo samo pretpostaviti koliko je, i uz svu potporu DE, trebalo Robertu i ekipi ustrajnosti, izdržljivosti, posvećenosti, a i hrabrosti da prođu puteve MM u Meksiku. Iskušenja su zaista bila velika. I mi u „foteljama“ smo energetski itekako učestvovali na tom putu. Drago mi je da sam i ja kroz aktivacije i molitve pridonijela općem dobru za nas i planetu. Ovo mi je bilo prvo putovanje sa LDR. Doživljaji su mi bili malo čudni…Od kada znam za sebe kad god sam čitala nešto o Majama osjećala sam se u najmanju ruku nelagodno, i već sam pogled na te likove na zidinama, njihovo pismo bili su mi zastrašujući, užasavali su me, a da nisam znala zašto je to tako.

Pratila sam puteve MM i intenzivno doživljavala sva prženja sunca po makadamu… nisu me napuštali ni osjećaji težine, oporosti i neke
daleke tuge dok, ne sjećam se koji je to dan bio, nisam počela povraćati…imala sam osjećaj da mi netko vadi utrobu…užasan osjećaj…Ne sjećam se kada sam u životu povraćala. Tada sam shvatila da sam i ja, možda, bila jedna od tih žrtava na tim piramidama. Davno prije dobila sam jednu malu knjižicu o životu Anunakija na našoj planeti. Izazvala je u meni takovo gnušanje da sam je bacila. Nikada nisam bacila niti jednu knjigu u životu ali za ovu nisam mogla podnijeti da bude u mojoj blizini. 08.08.22. gledala sam emisiju“ Na rubu znanosti“ sa naslovom „Fenomen NLO – otmica“. Izdana je i knjiga gdje su ljudi svjedočili što im se događalo pri tim otmicama. Nacrtali su i likove otmičara. Izgledali su zastrašujuće kao i u knjizi koju sam prije čitala i bacila je prije više godina. Na kraju se pitam, što to mene zaista užasava ? …da li doživljaj neke davne, davne traume ili se tu radi o stvarima izvan našeg poimanja stvarnosti…

1A.)Od tada dobivam samo darove. Subotom, obično sa svojom kćerkom idem na kavu. U jednom trenutku na rubu ceste“ otvorili“ su mi se svi remenčića na sandali i ja sam bosa zakoračila na cestu. Sva sreća nije bilo prometa. Bilo je nevjerojatno da se u jednom času (kao po dogovoru) mogu rastvoriti sva četiri remenčića , a da nisam pala…čudo, jer jednom kada su mi „otkazala“ samo dva remenčića, na istoj sandali, pala sam ne shvaćajući što se to dešava. Zahvalila sam se od srca DE na sretnom ishodu.

1B.)Pravo čudo dešavalo se od 14.04. do 15.05.2022.. Već nekoliko godina obitelj moje kćeri razmišlja o kupnji nečega na selu, ali do
sada ništa nisu našli, ili je preskupo, ili daleko, ili zapušteno… Jednog dana, tražeći nešto drugo na Facebooku, doslovno im je „iskočila“ stranica sa nekakvom kućicom. Slike su bile dosta tamne, amaterski snimljene, ali ih je zainteresirala lokacija objekta. Nalazila se svega nekoliko desetaka kilometara od zemljišta gdje su namjeravali nešto napraviti (zetova djedovina). Otišli su je vidjeti…kućica je bila doista mala, svega 21m2 na kotačima , ali ima sve: kuhinju, dvije spavaće sobe i kupaonicu, potpuno je namještena, a što je najvažnije građena je za zimske uvjete. Poslije kratkog obiteljskog savjetovanja kućica je kupljena. U roku od mjesec dana, do 15.05. svi dogovori, krčenje terena, nasipavanje šodera, preseljenje, iskopavanje septičke jame, vodovodnih i električnih vodova bili su gotovi…nevjerojatno.. Sve se događalo takovom lakoćom, brzinom, svi su putevi bili otvoren za daljnji stadij radova što se dešava samo uz svesrdnu pomoć DE. Bilo je i puno radova“ uradi sam“ što je isto pridonijelo brzini izvedbe kao i činjenica da nisu trebale nikakve dozvole za gradnju jer kućica je na kotačima.
Presretna sam …stalno im govorim da li su svjesni da imaju pomoć odozgora, ali me oni baš i ne razumiju..

Hvala svim DE energetskim centrima na svesrdnoj pomoći …hvala na svemu što sam dobila, što dobivam i što ću dobiti…hvala…

2.) GRČKA…
Htjela bih izraziti veliku zahvalnost Robertu za mogućnost da se i putovanje u Grčku može pratiti iz „fotelje“. Prekrasno…bila sam sa svima vama i proživljavala sve kao i vi …i more, plaže, kupanje, pjevanje sa Urošem, prirodu, posjete manastiru što inače nikada ne bih mogla vidjeti ni osjetiti. Poslije neostvarenog putovanja u Rusiju mislila sam, dobro ići ću iduće godine. Zatim je došla Crna Gora za koju sam se već
pripremala i fizički i mentalno ali me spriječilo moje zdravstveno stanje. Ove godine isto. Nisam mogla zamisliti da moram nositi kofer, pješačiti ili biti u autobusu više sati. Bilo je tako bolno shvatiti da više ne mogu ići na takova putovanja…bilo je teško to prihvatiti a još teže pomiriti se sa tim.. Jako su me potresla saznanja o solunskom frontu, slike iz spomen muzeja, strašna događanja na otoku Vido i poginuli
mladići. Moj djeda je znao govoriti o solunskom frontu ali ga mi baš nismo uzimali za ozbiljno…tko zna možda je i bio tamo …ne znam…sada mi je žao što ga nisam slušala… Želim nam još mnogo putovanja… Zahvalna sam Stvaraocu, kozmičkim, duhovnim i svetim energijama, centrima i svijestima kozmosa, a posebno Robertu i njegovoj cjelokupnoj ekipi koji su mu pomagali na ostvarenju ovog zadatka.
Aktiviram zahvalnost cijelog mog bića…

Ljubica Bosak, 15.08.2022.