Iskustvo – Ublažena verzija karmičkog duga

Ublažena verzija karmičkog duga.

Drage moje duše, želim rado da podijelim moje iskustvo, koje mi je donijelo nove uvide.
Prije neki dan krenem sa bicklom kod roditelja moje prijateljice. Zamolila me da im nešto pomognem, ona otišla na odmor.
Uopšte nisam trebala da žurim, ali takav impuls žurbe se u meni pojavio, koji nije bio zdrav. Pa valjda zato što kada moramo dobiti neku lekciju, onda se takve stvari i dese. I odjednom sam se našla na stazici kuda idu pješaci, htijela sam se vratiti na biciklističku stazu, i dešava se pad. Nije mali pad, lupim glavom od beton, još uvijek mi je u svijesnosti taj zvuk udarca. Ta biciklistička stazica sreća nije bila mnogo prometna. I čim sam pala ustanem i stavim ruku na sljepocnicu, puna ruka krvi, vadim jednu maramicu, pa drugu, pa trecu prepune krvi.

Ali što je najinteresantnije od svega, istog momenta mog pada ja pocnem vrlo brzo i svjesno govoriti hvala, hvala, hvala, hvala, hvala Ti dragi Bože, hvala, hvala, hvala, hvala non stop. I osjetim ja da je sve u redu. Krvi na sve strane, ali ja mirna, i kroz to hvala dolazi mi takva pomoć, četvrta maramica krv stala skroz. Sreća nije niko naišao, jer bi odmah zvali ambulantu a ja to ne želim. I sjedam ja na biciklo, i idem kod bake i dede. Dolazim tamo i sa vrata pitam ih imate li flaster? Ja totalno mirna. Stave oni meni flaster , i pitam ja kakva mi je rana, kaže deda ma samo kao ogrebotina i već se malo uhvatila korica. I tako ja sjedim sa njima i odjednom opet bljuzne krv svo mi lice zalije. I ja kažem idem ja kući moram se umiriti. Dodjem ja kući, pogledam na ogledalo čitava rupa otvorena puna krvi. Kao škrge kod ribe.

Uh nije mi bilo prijatno to vidjeti , i ja nazovem doktora. Kad sam došla tamo čekaone prepune ljudi, javim se na šalter, prima me mlada djevojka, u andjela se pretvorila. Tepa mi kaže sjedite ovdje dušice. Pogleda ona ranu, kaže moram vam ovo šiti, da mi tri anestezije, i tri konca ali ja mirna. Pita ona mene imate li još negdje lomova ili tako nešto. Kažem ja: čini mi se imam na koljenu, laktu, ruci hehehe svu me izlijepila flasterima. Ali dragi moji u svemu tome ja nemam bolove, nevjerovatnooooo. Kaže ona meni: sigurno cete imati glavobolju,
i od udarca i anestezije. Samo sam jedan aspirin popila kad sam došla kući. Ni do ovog momenta ja nikakav bol nisam osjetila. Kažem ja sestri: meni andjeli dolaze na moj put, i vi ste jedna od njih. Kaže ona meni: baš vam hvala što ste to rekli, u zadnje vrijeme se pitam zašto ja radim ovaj posao? Nadam se da se probudila kroz koronu. U ponedeljak idem da vadim konce. Sestra se u čudu našla da nisam zvala hitnu. Zato mi je tepala hehe.

Poenta ovog mog iskustva, taj moj napad zahvaljivanja mi je donio takvu pomoć, da sam još uvijek pod tim divnim utiskom, bez obzira na cijelu situaciju. Ovoliko krvi izgubiti, i sve sam sama odradila, svjesno, i ostati bez bola, pa čak i najmanje glavobolje, samo sa jednim aspirinom (ne volim uzimati lijekove) to je stvarno čudo odozgo poslano.
Šta reci i ne zahvaliti se još milijardu puta na dan za svu pomoć koju dobivamo, ako ostanemo mirni i u povjerenju…

Eto dragi moji, hvala vam svima što ste u mom životu, i što mogu ovo sa vama podijeliti.
Volim vas sve do jednog..❣💙❣💛❣💛hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala…

Hvala dragi naš Roberte, što nas vodis u MIR, za kojim tragaju sve duše na planeti…💜💚💜

Melva D. 29.07.2023.