Priča o Sinu i Ćerki 12.04.2020.

Draga Obitelj Svetih Znanja, Veliki pozdrav
Pre nekog vremena pisala sam vam o tome kako je moja obitelj bila nekad postavljena na nepravim temeljima i kako se sve počelo uređivati otkako sam 1. januara 2019, započela slijediti Lepotu duhovnog razvoja i Sveta znanja. Ali nisam vam rekla koje je probleme imala moja obitelj. Suprug i ja imamo četvero djece, dva sina i dvije kćeri. U to vrijeme je drugi sin, star 24 godina, treću godinu uzimao kokain. Prije toga bio je vrlo uspješan sportaš u motokrosu. A međuvremeno, sve je išlo naopako. A drugoj kćeri, se živčani sustav u osnovnoj in srednjoj školi toliko poništio, da je jedva mogla, da završi školu. Nije razumjela što joj se događa. Povremeno je pušila i travu i tako se izklapljala iz ovog života. Ali u osnovi, oboje su bili divni, srdačni ljudi, ljubazni, puni životne radosti. Ljudi su jih obožavali. A sve su se te prekrasne osobine polako negdje sakrile. Djeca su se uništavala. Uništavala se je naša porodica.

Sa obzirom na to, da sam sudjelovala na raznim duhovnim radionicama, stvarno nisam shvatila šta se događa. Zašto se sve ovo svodilo na nas? Jer mi se činilo, da smo ja i muž dobri ljudi, volimo djecu, pomažemo im, nikome ne želimo loše. Također smo puno pomogli široj zajednici. Bila sam zaista razočarana i moja obitelj vrlo nesretna. Iako smo imali sve osnovne uvjete za lijep život.  A nakon što sam u januaru počela sudjelovati na radionicama Lepote duhovnog razvoja, život se počeo okretati na bolje… U toj narednoj godini se puno toga dogodilo.
Sin je uvijek odbijao ići u komunu, npr. u Italiju, da se ozdravi od droge. Uvijek je govorio, ja ću to učiniti sam. Ne trebam nikoga. Nisam ni ja imao dobar osjećaj za komune. Prije dobru godinu dana upoznao je divnu prijateljicu, koja je vjerovala u anđele i Boga. I ona je imala iskustva sa drogama, ali to je davno savladala. Imala je znanje i spoznaju da se to može učiniti bez odlaska u komunu. Kad ga je vidjela tako nesretnog, rekla mu je: “Koliko god si sada nesretan, jednom dana ćeš biti onoliko sretan. Vjeruj mi. ” Nakon dva mjeseca počeli su se družiti kao dječak i djevojka. Primili smo je sa otvorenima srcem. Uselili su se u svoj unajmljeni stan. Sin još uvijek nije bio u redu. Povremeno je, u nevolji i dalje uzimao kokain. Imali su burni početak zajedničkog života. Njena porodica bila je protiv toj vezi. Normalno, bojali su se za svoju djevojku. Ali njihova ljubav, držala je to zajedno. Njegova djevojka je jako vjerovala u njega. Da on to može. A ja sam nastavila pohađati svaku radionicu LDR-a. I nakon dana sam molila Oče naš i mantru Hvala Ti, volim Te. Sve dok se nije dogodio prelomni događaj. U novembru je sin opet uzeo kokain i tada se sa djevojkom vrlo posvađao. Došao je noću u našu kuću, u svoju sobu.

Moj suprug je to primetio i kaže mi. Odmah smo znali koliko je sati. Iako nisam znala šta da radim, u meni je vladao dubok mir. Međutim, vodiči su mi rekli: „Idi, idi ka njemu, moraš ići, netko mora biti sa njim.“ I otišla sam. Mirno sam sjela na njegov krevet. Djelovao je vrlo omamljeno. Ne znam jesam li držala svog sina za ruku ili ne, samo znam, da me je pitao imam li vremena, ako mogu biti sa njim. „Imam, naravno, onoliko koliko želiš.“odgovorim. Molim vodiče da budu sa nama, da me vode i da se sve dogodi u naše najviše dobro u skladu sa voljom Stvaraoca. Kad pogledam prema nebu, na zidu vidim malu sliku Krista i suze se slijevaju. Znala sam, da je ovdje sa nama. Tada se pojavio i Ljubiša sa portalom zdravlja, a Robert kao avatar. Moj se sin počeo jako tresti. Čitavo njegovo tijelo. Znala sam, da energije Krista, Ljubiše i Roberta djeluju i da je to bilo vrlo snažno. Potresanje tijela trajalo je oko sat i pol. Nisam videla Krista i Ljubišu, samo sam znala, da su njihove energije ovdje. Ali videla sam Roberta. Kao malen čovjek sjedio je u kutu na noćnom ormariću. Bio je odjeven u smeđi, dug ogrtač. Dao mi je upute kako da se ponašam, šta da kažem sinu, šta da ga pitam, da on osvještava svoje protekle postupce. Tijekom trajanja događaja rečeno mi je, da će sin nakon ovog liječenja biti ozdravljen. Da će se razdoblje sa drogom završiti. Vjerojatno je nepotrebno reći koliko zahvalnosti je prešlo preko mene do duhovnih energija, prema Kristu, voljenom Robertu, našem Ocu, Svetim znanjima.

Kad sam nakon toga bila na prvom stepenu Svete Trojice, više puta su mi govorili preko Roberta, sve će biti u redu, sve će biti u redu … “Ne znam zašto ti ovo moram da kažem, ali svaki put kad te vidim, ove mi riječi padnu na pamet.” rekao mi je Robert. Od tada je prošlo pet mjeseci. Tako je, kako su mi rekle duhovne energije. U međuvremenu, sin i njegova djevojka kupili su svoju kučicu i očekuju dijete. U roku od godinu dana njihovi su se životi pretvorili iz ničega i velikih poteškoća utoliko, da eto nijedan čovjek nije mogao to zamisliti. Samo smo željeli i molili. A dobili mnogo više. Ali sad znamo, sa duhovnim energijama ništa nije nemoguće. Hvala, hvala, hvala.

Sljedeća priča, međutim, govori o sinovoj lijepoj djevojki. Mislim da je bio decembar kada smo radili za planetu na LDR-u. Nakon što su radionice bile završene, Robert nam je rekao, da smo dobili nagradu od duhovnih energija, da on ne zna šta, ali da ćemo mi znati, kada će se to dogoditi. Tako kažu duhovne energije. Dakle, kad se dogodi, mi čemo to znati. I šta se desilo… U međuvremenu je poštar sa avtom provozio štene od djevojke. Zbog teških ozljeda morali su ga uspavati. Bila je jako tužna, budući da je s njom bio kroz tinejdžersko, pa čak i kroz njezino najteže razdoblje, okupno 13 godina. Kad razgovaramo o štenetu za stolom u našoj kuhinji, ona kaže da je imao rođendan, baš na datum kada očekuju njihovu bebu, 12. aprila. Danas, na Veliku noč. Zatim spominje kako i sama misli, da če neki dan imati prometnu nesreću. Zatim nastavlja, da ji je sin rekao, da joj je vjerojatno njeno voljeno štene preuzelo karmu. Kroz moje smisli su samo protrčale Robertove riječi o nagradi duhovnih energija. “Ovo je to, to je to !!!” viknulo je u meni. Brzo ustajem od stola, odlazim u drugu sobu, dok su suze zahvalnosti tekle u potocima. “O, Bože, kakva nam čuda pružaš. Hvala, hvala, hvala. ” mi je srce puckalo od sreče.

Treća priča govori o voljenoj kćeri. U srednjoj školi iz godine u godinu sve se više osjećala neprijatno i postajući sve nesretnija. Nipošto nije našla mjesto za sebe. Iako je željela učiti, nije išlo. Bila je umorna od svega toga. Također je provodila puno vremena pripremajući se za maturu, ali nije mogla studirati. Nije razumjela zašto. Međutim, uspješno je prošla maturu. Još uvijek ne zna kako. Ona samo zna, da su njezini vodiči sigurno intervenirali. Nakon toga, „naravno“, ljudi očekuju da djeca pođu na fakultet ili na posao. I ona se time opterećivala. Na kraju, ona odlučujte, da trenutno ne osjeća, da za nju postoji neki faks. Odlazi na posao. Unatoč trudu i spoznaji, da ju suradnici vole, osjeća se nesretno, hodajući kući sve više i više iscrpljeno. Sve se to događalo prije nego što sam se pridružila LDR-u. Zatim je prošlog proljeća otišla na putovanje u Australiju (kao dadilja) i Indoneziju (na odmor). Ni tamo joj nije bilo lako, ali kaže da se na tom putovanju naučila o sebi i životu više nego ikad prije. Kad je došla kući, moj suprug i ja vidjeli smo, da još uvijek nije u redu. Dogovorimo se, da če ostati kod kuće sve dok misli, da je to za nju potrebno i da ne treba brinuti o troškovima. Nekoliko mjeseci spavala je jako dugo ujutro, čak i do 11, 12 sati. Unatoč tome što je bila kod kuće i odlazila u krevet prilično normalno. Kad smo je pitali kako to, odgovorila je, da joj se spavanje jako sviđa, da ji je to potrebno. Sada znamo, da je imala vrlo uništeno funkcioniranje živčanog sustava. Zbog mira i sigurnosti koji ji je zagarantovano, FNS se poboljšava iz dana u dan.

Danas je situacija takva: Nema duha ni sluha o pušenju trave, odrekla se alkoholu. Njezina soba je uredna i čista. Imala je nepodnošljivo bolno razdoblje sa menstruacijom. Još pred nekoliko mjesecima, povraćala je i ležala u kupaonici na podu zbog jake boli i bespomoćnosti. Sve to više nema. Pere rublje cijeloj obitelji (uživa u tome), ustaje u 6.30 ujutro i vodi naše pse u dugu šetnju. Zatim, trenutno svaki dan, briše prašinu po kući i pobriše pod. Istražuje jednostavnu, zdravu hranu iz kućnog okoliša. Progoni me kada ćemo učiniti bilo što u vrtu. Vrt je već pun povrća. Prvi put sadimo i krumpir i češnjak. Peče kruh od cjelovitih žitarica. Čita knjige od Anastazije iz sibira tajge. Nikada se ne miješa u živote drugih. Shvaća da mora mijenjati samo sebe. Nacrtala je božansku sliku, “Bezuvjetna ljubav “, u koju je zacrtana izvanredna energija i sada sa stijene liječi našu kuću i selo, možda čak i veće područje, neznam. A sad crta „Raj na Zemlji.“ S vremena na vrijeme pita, a što je Robert rekao? I ovog trenutka, dok pišem ove riječi, on čita bilješke Merlina, Bude, Atlantide i Meher Babe, martovske radionice.

Može li biti još bolje? Da, može. Prije tjedan dana ona, ja i suprug sjedili smo vani na ogradi. Razgovarali smo o Bogu. Tada suprug pita: “Hej djevojko, šta ti sad radiš?” A ona odgovori: „ Prebujam Boga u sebi. I ne mogu vam reći koliko sam sretna i zahvalna, što sam vaša kćerka i da mogu biti to vrijeme kod kuće. Tek sada znam šta je to život.“ Suze sreće slijevaju joj se s lica. Ne znam što bi roditelj mogao poželjeti više, nego vidjeti svoje dijete čija duša plače od sreće i zna da je na pravom putu. Hvala, hvala, hvala, volim Te Bože.

I danas, u ovoj situaciji virus corone, kada svi šumari sa našeg područja ostaju bez posla, naša šumarska tvrtka nesmetano radi. Uz Božju pomoć sve je moguće. Bog je ljubav, ljubav je Bog. Znam da smo na Božjem putu i ako još malo lutamo tamo i onamo i imamo još puno posla. Ali sve više vjerujemo, volimo i zahvaljujemo.

Dragi Roberte, dragi članovi LDR-a, draga Mijo, draga Mojca, nemam riječi koliko zahvalnosti osjećam prema vama. Hvala vam, hvala, hvala.

Da o duhovnim energijama ne gubim riječi. Znate, zar ne? Volim vas! Zaljubljena sam u vas! I znam, da vi volite nas! Hvala vam, hvala, hvala!!!

Želim, da su moje misli i misli svih ljudi na planeti usklađene sa voljom Stvaraoca. Neka bude moja svijest i svijest svih ljudi na planeti na široko otvorena za Sveta znanja. Ovdje, sada i zauvijek. Amen.

Veliki veliki zagrljaj svima,

Andreja Kastelic 12.04.2020.