Prethodni život po Svetlećem Telu – Ljubica Bosak 29.02.2020.

Kazivanje Energetskog Oblaka za Svetleće Telo Ljubice Bosak:

Predak od ove osobe je bio zaluđenik u sve što je nosilo adrenalin, pa je tako u nekoliko života jedan, drugi, treći, četvrti predak uživao i umirao kao posledica učestvovanja u raznim aktivnostima koji su donosili adrenalin. U jednom periodu je sam jurišao na mnogobrojniju neprijateljsku vojsku, … Ostatak kazivanja možete čuti u Februarskim radionicama „Moć Tišine“…..

Iskustvo Ljubice Bosak:

Početak ove priče i nije bio najsretniji. Naime, nisam mogla naći kazivanje o mojem ST i mislila sam da me je Robert preskočio. ….oprostite Roberte nisam mislila da ste Vi nešto propustili već ja nisam vidjela taj dan ( 09.Dan, 15.02.2020.). Doslovno je za mene bio nevidljiv…blokada, vjerojatno…otpori u meni koje treba ukloniti. Kada sam pročitala kazivanje EO u prvi tren nisam vidjela nikakvu sličnost, poveznicu sa mojim životom i životom mog pretka po ST. On je bio zaluđenik u sve što je nosilo adrenalin i to u četiri života. U jednom životu je jurišao sam na mnogo brojnijeg neprijatelja, u drugom se borio sa nekoliko lavova, u trećem je skakao sa ogromnih visina u ledenu vodu, a u četvrtom životu je iskakao iz aviona bez padobrana…totalno nerazumno…Tražila sam poruku u poruci ..i sjetila sam se. ..moja kičma. Jedino je u tom segmentu moga života moglo biti nekih sličnosti.

1.) U prvom razredu Osnovne škole na sistematskom pregledu ustanovljeno mije iskrivljenje kičme. To saznanje obilježilo je ne samo moje djetinjstvo već i cijeli moj život. U prvo vrijeme sam išla na vježbe, ali kako to nije pomagalo doktori su preporučili mojim roditeljima da idem u Rijeku gdje se nalazila Dječja bolnica za takve bolesti. Išla sam tada u III razred osnovne škole. Uz
prekid od pola godine ostala sam u bolnici tri godine. Izvršena je i operacija nakon čega se situacija stabilizirala. Iz bolnice sam izašla na polu godištu VII razreda osnovne škole. Unatoč teškim situacijama bolnica mi nije ostala u ružnom sjećanju. Sjećam se prekrasnog zelenila koje je okruživalo zgrade, ljuljački, cvijeća, hortenzija i šum mora koji se čuo iz daljine. Za ljetnih večeri
gledali smo zvijezde sa terase gdje smo spavali…ipak taj naš svijet bio je okružen visokim zidom i nismo mogli vidjeti ništa što se vani dešavalo osim kada smo stali na kamen i virili preko ograde da bi vidjeli automobile kako jure cestom. Bila sam pomirena sa svime i znala sam da će sve biti dobro. Danas kada se sjetim bolnice, nema ni boli ni gorčine, ostala je u sjećanju samo ljepota prirode kojom smo bili okruženi. Nisam tada znala da sam cijelo to vrijeme imala pomoć božanskih energija.

2.) Kasnije, kada sam trebala izabrati studij samo Božanska providnost mi je pomogla u odabiru. Stajala sam ispred rasporeda gdje je pisalo: Geologija (PMF ) i srce mi je kucalo kao ludo od uzbuđenja. To je bilo to…to želim studirati. Predmeti su mi bili predivni…unatoč matematike, fizike, kemije i nekih predmeta za koje nikad nisam ni čula, i što sam bila društveno-zabavni
smjer u gimnaziji, kako je govorio naš profesor iz matematike. Ništa me to nije moglo omesti od moga nauma. Ne nalazi se tu zrnce ludosti od mog pretka po ST? Nikada nisam požalila zbog te odluke i uvijek sam se zahvaljivala Bogu što sam poslušala Njegov savjet. Cijeli svoj radni vijek radila sam posao koji volim. Nije li to divno…

3.) Nastavljala se pomoć božanskih energija u mom životu iako je nisam ni tražila niti sam znala kada će ona doći. Poslije poroda i carskog reza situacija je bila jako teška. Svim srcem, iz dubine duše, molila sam Boga da mi pomogne i ukloni bolove….i gle, bolovi su čudom nestali. Kakvo olakšanje. Bila sam u tunelu mekanom, toplom…i imala sam sve ruke, noge…a na
drugom kraju je bila veličanstvena svjetlost… znala sam da ne smijem ići dalje. Vidjela sam svoje tijelo kako leži na krevetu i nije mi se išlo dolje. Sve manifestacije iskustva „ tik do smrti „ bile su tu…Dobila sam najveći Božji dar kojeg u prvom trenutku nisam bila ni svjesna…nezaboravno iskustvo, spoznaju…Bog postoji, onostrano postoji…kakva radost i zahvalnost… Bog je u mom srcu.

4.) Od tada duhovnost je bila moja vodilja kroz život što kroz knjige što kroz tehnike koje sam pohađala ( Shen chi, B. Goening). Na Velebitu, gdje sam bila 2011.god., dobila sam pjesmu na dar. Stihovi su se samo spuštali u moju glavu. Ja sama nikada nisam pisala pjesme. Iste, 2011 godine, na jednom sastanku zajednice koju sam tada pohađala“ čula“ sam misao:“ Ti ništa ne znaš….“ Kako ne znam, pročitala sam toliko knjiga o duhovnosti …valjda nešto znam. Zašutjela sam …nešto sam trebala spoznati…i do toga sam trebala doći sama. Kasnije sam dobila odgovor na to…ti ništa ne znaš…bila je to istina, jer ja nisam imala vlastitog iskustva…samo ono pročitano…a samo se kroz vlastito iskustvo može doći do istinskih spoznaja i odgovora….

2020.god. opet sam čula ono poznato: „ Ti ništa ne znaš…“poručile su DE rekao je Robert…osjećam posebnu radost i smirenost u duši….stigla sam kući u Lepotu Duhovnog Razvoja. Hvala Ti Bože…
Hvala, veliko hvala Roberte, cijeloj Vašoj porodici, svim Svetim DE, mojem
prekrasnom ST… Oče hvala Ti…
U ime Oca, Sina i Sv. Duha, neka umjerenost bude moja životna vodilja.
Molim Te Bože pomozi mi, da moja volja uvijek bude Tvoja volja.

Ljubica Bosak 28.02.2020.