Prethodni život po Svetlećem Telu – Mojca Doblekar 03.03.2020.

Kazivanje Energetskog Oblaka za Svetleće Telo Mojce Doblekar:

pretka od ove osobe su zvali Vuk Samotnjak, jer je ceo život proveo u divljini, sklanjajući se od ljudi koji su ga povređivali od najranijeg doba. Imao je klempave uši i zbog toka su mu se deca u školi u Nebraski rugala, maltretirala, zadirkivala. Jednom prilikom stariji vršnjaci su mu tražili i novac od užine i kada nije imao su ga pretukli. Tada je zbog strogosti svojih roditelja pobegao u šumu, i nikada se više nije vratio u civilizaciju… Ostatak kazivanja možete čuti u Februarskim radionicama „Moć Tišine“…..

Iskustvo Mojce Doblekar:

Mog pretka su zvali Vuk Samotnjak, jer je ceo svoj život proveo u divljini, daleko od civilizacije. Deca u školi u Nebraski su mu se rugala,  maltretirala ga i zadirkivala. Jednom su ga pretukli kada nije imao novca koji su tražili od njega. Tada je imao 12 godina i zbog strogosti svojih roditelja, pobegao u šumu i više se nikada nije vratio, …

Ljutnja mog pretka mora da je zaista bila duboka u njemu, jer sam se i ja osećela podjednako mnogo puta.. Tek sada, od kada sam sa Robertom i grupom LDR , pokušavam to ispraviti i sada sa moje 3 aktivacije ide sve još brže. HVALA, HVALA, HVALA

Moja mama me rodila veoma teško. Nikako da se rodim, a kad sam konačno došla na svet posle bolnog i dugog porođaja imala sam povređenu glavu i dugo nisam zaplakala…
U jednoj od mojih meditacija dobila sam sliku i spoznaju da sam kod rođenja imala osečaj zbunjenosti, kao da nije dobro da sam se rodila na ovaj svet. Zanimljivo je da je ta zbunjenost mog pretka veoma slična mojoj zbunjenosti koju povremeno dobijem zbog bolesti. Takođe sam se setila da mi se zbunjenost ponovila i kad sam sama rodila ćerku, jer se mog porođaja skoro i ne sećam, ali niti lekari nisu primetili moju neprisebnost.

Od rođenja nisam htela da se grlim, ali kada sam dobila brata, onda sam samo mami dozvolila da me zagrli. Nisam dozvoljavala da mi se ljudi emotivno previše približavaju, i sa lakoćom sam sama i ne osećam se usamljeno. Uvek sam težila da svaki posao savršeno odradim, jer sam se plašila kritikovanja ljudi.

Zanimljiv je početak moje bolesti, koju sam dobila sa 15 godina, gde takođe osveščujem vezu sa svojim pretkom. Isto kao moj predak sam i ja povredila svoje roditelje, kada sam pobegla u šumu. On zbog maltretiranja dece i strogih roditelja, ja zbog početka moje bolesti. Zahvaljujem svom pretku, koji je znao kako preživjeti u divljini, verovatno je preneo tu sposobnost i na mene, jer niti sama ne znam kako sam tada preživjela lutajući 1 dan i noć nesvesna kako sam dospela uopšte u šumu i svega što mi se dešavalo. Tada sam imala osećaj da nisam u stvarnom svetu, odvijala mi se u mislima drugačija priča, različiti prizori….(Drugi svetski rat).. Svih detalja onog dana se ne sećam više, osim da sam hodala šumom, lutala naokolo i u potocima videla benzin, i sebe kako bežim pred Nemcima. Sledećeg dana sam stigla do jedne kuće u brdima, oni su mi pomogli da se vratim svojoj kući, ali sam ja tada željela da spasim tu porodicu od napada Nemaca.

Zanimljivo je sve ovo jer se mi je ova priča desila samo jednom u životu, na dan kada sam saznala za moju bolest i od tada u ovih 36 godina nije mi se nikada više ponovila. Moja vrsta bolesti je zagonetka za lekare.

Mom pretku su stariji vršnjaci uzimali novac od njegove užine… . Ja takođe imam problem i u tom pogledu, novac sa teškoćom dospije do mene ali nikome ne kažem ne ako ga od mene traže..

Amerikanci mi isto tako nikada nisu bili simpatični…

Od kako mi je Robert preneo kazivanje o mom pretku, videla sam ga sa decom, kako ga zezaju i obrnutog leđima kako odlazi prema šumi. 27.2. kada sam izgovorila moju 1.aktivaciju (u svoje ime i u ime svojih predaka …) pa sam videla svog pretka kako se je okrenuo i došao do mene da se zagrlimo. Tada smo postali jedna osoba, postao je deo mene. Od tada ga uvek osećam na svojim grudima i kada izgovaram aktivaciju za oproštaj više ga ne vidim kao mog pretka, već kao deo mene koji je u meni i tako ga osećam.

Šetajući, poluzatvorenih očiju, izgovaram različite aktivacije i molbe … Sada znam da se zahvaliti moram svom pretku koji mi je pružio ova osećanja koja sam nesvesno koristila i ozavestila da ih u svakodnevnom životu koristim što više.
U moje ime i u ime svih mojih predaka opraštam svima onima koji su nas povredili na bilo koji način ❤🤗❤

HVALA ROBERTE 💕 HVALA DE ♥ HVALA EO♥ HVALA STVARAOCU 💕 HVALA SVETLEĆEM TELU 💕 HVALA MJEM PRETKU 💕 HVALA, HVALA HVALA 💖💖💖

Izvorno pismo:

Mojega prednika so klicali Vuk Samotnjak, ker je celo življenje preživel v divjini stran od civilizacije. Otroci v šoli v Nebraski so ga maltretirali in enkrat ko ni imel denarja da jim ga da so ga pretepli, zato je zaradi strogih staršev ušel v gozd in nikoli se ni več vrnil nazaj,…

Nezadovoljstvo mojega prednika je resnično moralo biti zelo veliko v njemu, ker sem ga večino življenja čutila tudi v svojem. Šele sedaj odkar sem pri Robertu in skupini LDR se trudim da to pravilno popravljam in sedaj z mojimi 3 aktivacijami mi gre še hitreje. HVALA, HVALA, HVALA💖

Moja mama je mene zelo težko rodila. Nikakor se nisem hotela roditi in ko sem po težkih mukah in moji izmaličeni glavici končno prišla na svet, tudi zelo dolgo nisem zajokala.
💖 V eni od meditacij sem dobila občutek in sliko, spoznanje, kako sem imela ob svojem rojstvu občutek zmedenosti, kot da ni prav da sem se rodila na ta svet. Ta zmedenost, zanimivo, pa je zelo podobna moji zmedenosti, ki jo občasno dobim zaradi bolezni. Spomnila pa sem se še, da se je zmedenost ponovila tudi, ko sem jaz rodila hčerko in se poroda skoraj ne spomnim, zdravniki pa sploh niso opazili da nisem čisto pri sebi.

Od rojstva se nisem hotela objemati, šele, ko sem dobila brata, sem dovolila mami da me je objela. Tudi v življenju nisem dovolila ljudem da so mi prišli preveč čustveno blizu in z lahkoto sem sama in nisem osamljena. Delo sem vedno želela narediti perfektno, ker sem se bala kritike ljudi.

Zanimiv je začetek moje bolezni pri 15 letih kjer tudi vidim povezave z prednikom. Isto kot moj prednik sem tudi jaz prizadela svoje starše, ko sva oba zbežala v gozd. On zaradi maltretiranja otrok in strogih staršev, jaz pa zaradi začetka moje bolezni.
Mojemu predniku, ki je znal preživeti v naravi se zahvaljujem, da sem takrat preživela, ko sem 1 dan in noč tavala po gozdu ne da bi se zavedala sebe in kako sem sploh pristala tam. Takrat v glavi nisem bila v resničnem svetu ampak se mi je dogajala druga zgodba (2.sv.vojna) Realnosti se od takrat ne spomnim veliko, le da sem hodila po gozdu, bredla po potokih in včasih mislila da je bencin, bežala pred Nemci. Naslednji dan, ko sem v hribih prišla do neke družinske hiše, ki so me potem rešili, sem jih najprej jaz hotela rešiti pred Nemci.

Zanimivo je, da se je ta zgodba zgodila samo takrat, ko se je bolezen začela, potem v 36 letih se kaj podobnega ni več zgodilo, čeprav je tudi vrsta moje bolezni zdravnikom uganka.

Mojemu predniku so otroci jemali tudi denar. Isto tako je tudi pri meni problem, ne morem reči ne, če kdo želi denar od mene in tudi težko denar pride do mene.

Američani mi tudi nikoli niso bili simpatični.

Odkar mi je Robert povedal za mojega prednika sem ga v mislih videla z otroki, ki mu nagajajo in ga vidim v hrbet kako odhaja proti gozdu. 27.2. pa sem pri izgovorjavi moje 1 akt.(U moje i u ime mojih predaka…) videla kako se je moj prednik obrnil proti meni in prišel k meni da sva se objela. Potem se je zlil z mano da sva postala 1 oseba, da je postal del mene. Sedaj ga vedno čutim da je na prsnem košu in ko govorim 1 akt. prednika v moji sliki ne vidim več kot drugo osebo ampak kot del mene, ki je v meni in ga čutim.

Velikokrat na sprehodu med hojo miže izgovarjam različne aktivacije in prošnje,… Sedaj vidim da se to tudi lahko zahvalim mojemu predniku, ki mi je dal te občutke, ki sem jih nevede uporabljala in se zavedam da jih moram v vsakdanjem življenju še bolj, da ozavestim da jih imam in čutim.

U MOJE I U IME MOJIH PREDAKA OPRAŠTAM SVIMA ONIMA KOJI SU NAS POVREDILI NA BILO KOJI NAČIN ❤🤗❤

HVALA ROBERT 💕 HVALA DE 💕 HVALA EO 💕 HVALA STVARNIK 💕 HVALA SVETLEČA TELESA 💕 HVALA MOJ PREDNIK 💕 HVALA, HVALA, HVALA 💖💖💖

Mojca Doblekar 03.03.2020.

14 komentara

  1. Hvala,hvala,hvala, divno osvijesteno….💖

  2. Olivera Filipović

    Hvala draga Mojca, celo vreme dok sam čitala Tvoje iskustvo sam se ježila a neki čudni trnci su prolazili kroz mene. Hvala svim našim PREDCIMA. 🙏🙏🙏
    Želim da moje i misli svih ljudi na planeti budu u skladu sa voljenom Stvaraoca.

  3. Puno hvala draga Mojca! Jako me se dojmio Vaš predak i vaše svjedočanstvo!
    Hvala hvala hvala!
    Želim da moje misli i misli svih ljudi na planeti budu u skladu s voljom Stvaraoca. Zauvijek!

  4. Hvala Hvala Hvala 💖💝💖🍀🍀🍀🎁🎁🎁

  5. Tanja Knežević

    Hvala 💖
    Pronasla sam se u nekim situacijama…
    Hvala sto cistis i za sve nas🙂💖

  6. Hvala Mojca.Lepo je sto si podelila svoje iskustvo.

  7. Hvala Mojca.Vrlo interesantno kazivanje Vaseg uporedjivanja sa pretkom.Meni su se slike redjale sto prateci Vas kroz sumu,sto pretka koji je odlucno krenuo u samocu.Jako sve slikovito.Zelim da Vam aktivacije potpuno ociste karmicke dugove i samim tim dovede do isceljenja Vaseg fizickog i energetskog tela…hvala hvala hvala…Zelim da moje i misli svih ljudi na planeti budu u skladu sa voljom Stvaraoca…hvala hvala hvala

  8. Draga Mojca, hvala, hvala, hvala. Hvala za iskrenost, hvala, ker si se tako potrudila pri opisu. Sedaj se bom jaz, še bolj potrudila pri svojem predniku, saj si mi pokazala, da se lahko, da se da narediti še več. Hvala ti. Velik objem. 🙂

  9. Hvala Mojca na tvojem tako zanimivem iskustvu..♥♥♥

Ostavite odgovor